Priča sa  izleta održanog 28. listopada 2012.

..koja je zapravo trebala biti izvješće sa uspona na Svetu Geru, na trenutak se činilo da će to biti samo dogodovštine iz autobusa, ali na kraju ćemo je zabilježiti i zapamtiti kao lijepo provedenu nedjelju u Samoborskom gorju.

U predviđeno vrijeme, a to je bilo oko 7:20 krenuli smo iz Zg autocestom do Jaske. Ona kiša koja je u noći nekima ometala san i ujutro se možda i činilo da možda baš i nije pametno bilo kuda ići, na autocesti se kiša pretvorila u snijeg i sve je izgledalo super.Idilično.

Pravi snježni ugođaj zavladao je Žumberkom;  Krašići Pribić pod snijegom, a kako je bilo u Sošicama? Koliko ima snijega na Sv. Geri? Ne znamo.

Zadnje žumberačko naselje do kojeg smo ovaj put stigli su Čunkove Drage. Dalje se vozač nije usudio jer su grane koje je snijeg spustio grebale krov autobusa, pitao se  što ako zapne, tko zna što je još dalje na cesti...nebitno, nevažno.  U svojo svršenoj smirenosti Miloš dogovori Plan  B: idemo na Oštrc.

Vratili smo se do Jaske, stali na kavu u vjerojatno najmračnijoj birtiji u cijeloj okolici... pa dalje autobusom plješivičkim cestama.

Naravno da i tamo ima drveća uz cestu i opet grane! I opet vozač pažljivo stresa snijeg s njih kako ne bi grebale po krovu autobusa. A kako je problem s granama riješen pogledajte na slikama, možda se nađe i poneki filmić! Sve u svemu epizoda s granama bila je humoristična, često se reprizirala, planinarski štapovi pokazali su se kao višenamjenski korisni ,a junak granja  na kraju je bio Duško.

Među prijedlozima koji su «padali» kako riješiti nastalu situaciju treba spomenuti samo Anin prijedlog o  otmici autobusa,pa nek dalje vozi netko od nas.A kako to niste vidjeli na vijestima, znači da prijedlog otmice  nije prošao.

I tako, iza 11 sati napokon su gojzerice bile na nogama, vrijeme se proljepšalo, a mi smo i dalje bili u  onom veselom raspoloženju. I krenuli po snježnim stazama :od Prekrižja Plješivičkog na Oštrc, najprije na vrh a zatim u Dom.

A da smo bili na vrhu dokazuje i naljepnica koji smo gore mi ostavili!

Nakon kraće pauze u Domu Željezničara po šumskoj, dobro poznatoj stazi u Rude. I to je bio završetak 2,5- satnog hodanja za danas.A pred sam kraj naše kratke rute opet je počeo padati snijeg! Savršeni završetak kratkog, ali slatkog izleta.

Vrijeme je bilo super, društvo odlično. U sjećanju nam ostaje zabavno riješena nepredviđena situacija i nadam se da s nestrpljenjem očekujete kad ćete i vi ( ili ponovo)  put  Svete Gere... ma gdje god na kraju završili!