Subota 07 Pro 2019
 

     Izlet na Bjelolasicu – vrh Kula 1534 m, 26. veljače 2012.

     Na početku odmah podaci o tome da smo se u oko 7 sati penjali, odnosno, prehodali oko 20 km. Možda to nekima nije puno, ali... Sve je bilo bijelo oko nas.
      Renato nas je odmah na početku upozorio da na Bjelolasici vlada mikroklima. Ona koja u kratko vrijeme promijeni nekoliko prognoza. Te malo kiše, te malo sunca, te malo snijega. Mi smo upali na onaj dio u snijegu.
     Iz Zagreba nas je ispratila kiša, ali i dočekala u Gorskom kotaru. Pokisli smo gledali kako se slijeva niz stakla. Ali – u Begovom Razdolju (1 078m), ni traga kiši, ali nije bilo niti puno snijega.
     Ipak, zbog neočišćene ceste, za zagrijavanje smo pješačili oko 5 km do početka uspona. Da smo išli busom, možda ne bi ni vidjeli tablu s upozorenjem da ulazimo u medvjeđe područje. Dobro da sada spavaju – valjda!
     Počeli smo se penjati s olakšanjem, jer smo ravnu cestu napokon ostavili iza sebe. Kako smo se penjali sve više, tako je i debljina snježnog pokrivača rasla. Počela je padati solika, koja se koji tren kasnije pretvorila u snijeg.
     Na početku je uspon bio blag, a kasnije sve strmiji i nemilosrdniji. Mislim da to nije preteška riječ. Prilično se teško penjati kroz sve dublji snijeg i proklizavati pri svakom koraku, a staza ti nije pod nogama, nego pred nosom!
     Osim nas bilo je tu i nekoliko drugih planinara. Kloegijalno su nas gurnuli u stranu i doslovno protrčali pored nas. Ipak, nisu došli do vrha puno prije nas! Mi smo bili uporni. Zanimljivo, iako smo različite kondicije, i planinari Horizonta i Napretka, nismo se morali dugo čekati i složno smo stigli do vrha.
     Na vrhu – vjetar, hladnoća i magla. Promrzli smo zadnjim snagama i ukočenim prstima slikali svoj uspjeh i uzeli žig. Spustili smo se do skloništa, kratko okrijepili i nastavili spuštanje.
     E da, koliko je uspon bio težak, toliko je silazak bio zahtjevan! Išli smo poprijeko za Renatovim nosom, po dijelom neobilježenoj stazi, ali je on vrlo brzo namirisao markaciju.
     Ne biste vjerovali koliko nanosi snijega mogu biti duboki. Svi smo to isprobali - neki više, a neki manje. Činilo mi se da nemam onog stražnjeg dijela tijela, upala bih do brade u snijeg. Koliko energije treba da izađeš van!?!? Noge su mi na kraju imale čvrstinu hrenovke. I samopouzdanje mi je otprilike bilo na istoj razini.
     Nekako smo se dokopali „stare“ staze i proklizavajući  spustili do ceste. Koje veselje! No, kratko je trajalo. Trebalo je još 5 km prehodati do Begovog Razdolja. A pred kraj – šećer! Sunce se probilo kroz oblake i pratilo nas je veći dio puta!
     I tako smo hodali, posrtali, padali, ali nismo se dali! Koje veselje, kad smo zakoračili na čvrsti asfalt. Zadnjom smo se  snagom požurili na gablec. Grah s ili bez kobase, pivica ili vino, štrudla od sira ili jabuke – biraj! Mljac!
     Zavaljeni u sjedala, zaspali smo u autobusu slušajući evergreene. Vani je bilo vedro nebo, posuto zvijezdama i nasmiješeni mjesec. Kaj ti više treba?!

                                                                                                                             Ana Krois
    

 

     Begovo razdolje 1078 m

     Mjestašce je smješteno u srcu Gorskog kotara, na zapadnim obroncima Bjelolasice. To je najviše naselje u Hrvatskoj, na 1078 metara nadmorske visine. Posebnost Begovog razdolja svakako je njegov govor, tj, narječja koja se još danas upotrebljavaju. Jedan dio sela govori štokavsko ikavskim narječjem, a drugi dio govori kajkavskim narječjem. Razlog je vjerojatno obiteljsko podrijetlo. Jedan dio obitelji vuče svoje podrijetlo iz Istre, dok su drugi dio sela naselile obitelji iz kupske doline.
     Danas u Begovom Razdolju živi četrdesetak stanovnika, uglavnom starijih.

     Bjelolasica, vrh Kula 1534m

     Kao najviša planina Gorskog kotara u lancu Kapela (vrh Kula 1534m) ime je dobila po uskom svijetlom hrptu koji se izdiže iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom.

     Dugačka 7 km, vrlo strmih strana, obiluje prostranima i gustim šumama prošaranim vapnenačkim stijenama i prostranim livadama. Šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni kaleidoskop šuma i proplanaka pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima pješačenja i biciklizma.

 

Događanja u Klubu

FILMSKE VEČERI I PREDAVANJA
01. srpnja 2013. s početkom u 20 sati
Projekcija slika i filma s ture po Crnoj Gori 21.-25.06.2013.
Predavač: Renato Milovski

NAJAVE EXPEDICIJA i PUTOVANJA ...

PUTOVANJE NA VRH  ...
Crna Gora: NP Durmitor - Bobotov kuk 2523m
21. - 25. lipnja 2013.                                      više ...
.
EXPEDICIJA:
1. Expedicija na Kilimanjaro 5895m
12. - 23. srpnja 2013.                                        više ...
.
PUTOVANJE NA VRH ...
Irska: Corran Tuathail 1041m
11. - 19. srpnja 2014.                                      više ...
.
EXPEDICIJA:
2. Expedicija na Kilimanjaro 5895m
11. - 24. srpnja 2014.                                      više ...
.
PUTOVANJE NA VRH ...
Makedonija: Golem Korab 2764m, Pelister 2601m
Grčka: Olimp - Mitikas 2918m
08. - 17. kolovoza 2014.                                    više ...
.
EXPEDICIJA:
Everest Base Camp trekking
Nepal
2015.                                                                     više ...

Iz arhiva Kluba

11.05.2013.
Održan tečaj na Okiću: "Vie Ferrate", slike s tečaja možete pogledati OVDJE, a kratki film OVDJE!
25.11.2012.
Povodom Dana Kluba izdali smo godišnjak o radu Kluba! Godišnjak u pdf-u možete preuzeti OVDJE! (13,7Mb/160 str.)
12. 11. 2012.
Održano predavanje o planinarskoj opremi Prezentaciju u PowerPoint-u možete pogledati OVDJE!
21.05.2012.
Održano predavanje "Planinarenje i zdravlje"
Prezentaciju s predavanja pogledate OVDJE!
16.04.2012.
Održano predavanje: "Estetika fotografije"
Prezentaciju s predavanja pogledajte OVDJE!
07.01.2012.
Završio tečaj: "Zimska škola planinarenja"
Izvještaj s tečaja možete pročitati OVDJE!
Tečaj u slici:  OVDJE