Subota 07 Pro 2019
|
Zimska škola planinarenja - završna akcija, 6. i 7. siječnja 2012. (Karavanke - Srednji vrh 1798m) Krenuli smo po mraku kao i u dvije prethodne školske akcije. Renato - organizator, voditelj škole, anđeo čuvar i šofer, potrpao nas je u kombi i poveo na još jedan edukacijski izlet, samo što ovaj put nismo spavali ili u tišini vrtili kroz glavu neke osobne misli i neizvjesnosti. Ispitna nervoza je lebdjela u zraku. Putem do prijevoja Ljubelj na Slovensko-Austrijskoj granici u Karavankama intenzivno se ponavljalo (ili učilo) gradivo i vezali čvorovi u svim varijantama.
Izlazak iz vozila bio je direktan sudar sa suncem, hladnim vjetrom (-10ºC) i snijegom, a pogled pun blještavo zasniježenih vrhunaca. Hladnoća, brašnasti snijeg, led i britki vjetar zapleten u snježne vrtloge pokušavali su nas obeshrabriti dok smo se probijali prema Domu na Zelenici (1536 m). Na osunčanoj padini iznad doma odmah smo nastavili sa usvajanjem nekih novih znanja i tehnika (primjena kolotura, spuštanje po konopu), a istovremeno je, skoro neprimjećeno, tekao i ispit usvojenog gradiva (korištenje cepina, dereza, kretanje u zimskim uvjetima, primjena zamke i čvorova, itd...).
Bili smo dobri pa smo pred zalazak sunca punog srca i umornog tijela konačno ušli u dom, malo razbacali opremu, a onda se sa zamkom i kemijskom olovkom prihvatili završnog ispita. Znali smo više nego što smo mislili da znamo pa nije bilo nedoumica oko toga da li smo položili i zaslužili vino kojim nas je voditelj škole počastio. Rano smo zaspali, a iduće jutro još ranije krenuli na uspon na Srednji vrh (1798 m).
Vrijeme nas je i dalje služilo uz lagani porast temperature na -5ºC. Negdje po ugaženoj stazi, a negdje plivajući kroz snijeg ispirali smo pluća i žmirkali od teške bjeline okolnih padina. Plavetnilo je uokvirilo planinske vrhunace (Stol, Vrtača, ...), a priroda se umirila kao da nam želi pokazati koliko može biti lijepa i u ovo grubo doba godine. Izlazak na vrh začinilo je probijanje kroz visoke sniježne nanose između zatrpanih borova, a pogled sa vrha se lijepio na Bledsko jezero i Julijske Alpe s Triglavom.
U povratku smo pokušavali procijeniti zahtjevnost uvjeta kretanja i uspona uz jedan ugodni osjećaj sigurnosti koji nam je davalo stečeno znanje, prikupljena oprema i nešto malo iskustva. Unatoč zimskim uvjetima planina nije bila pusta. Planinari i turno skijaši su promicali okolnim padinama, gorska služba je vježbala spašavanje iz lavine, a pseće gubice su se pušile iz razrovanog snijega.
Vratili smo se do Doma na Zelenici koji ima sve uvjete za učenje zimskog planinarenja (oprema, smještaj, kuhinja, učionica, okolne padine). U domu smo prethodni dan dobili informacije o procjeni opasnosti od lavina zbog kojih smo odustali od uspona na vrh Begunjščica gdje je jaki sjeverni vjetar oblikovao opasne sniježne strehe.
Nakon prepakiranja i okrijepe nastavili smo spust prema Ljubelju. Kombi je stao kod picerije u Tržiču gdje su podijeljena priznanja i gdje su razmijenjene riječi zahvalnosti i zadovoljstva. Naučili smo baratati opremom i odjećom u zimskim uvjetima i dobro se zagrijali za ovaj oblik uživanja u planinama.
Uvjeti u kojima smo učili, interesantan i zahtjevan program, ozbiljan i stručan voditelj, naša radoznalost i predanost stvorili su jednu dobru planinarsku družinu koja će tek učiniti neke duže i jače korake po zasniježenim padinama.
 Svi na vrhu: Marijan, Jelena, Marija, Tamara, Miloš, Ljijlana i Renato
|
